[[MediaWiki:Filedelete-intro/hr]]

Dragi, Neptune, the Mystic,

u svezi i glede ove intervencije:

terminologija nas uči da povijest i povjesnica nisu sinonimi:

Ovdje se nalazi mala skrižaljka u kojoj je Orijentolog donekle dobro definirao pojmove.

Odlučiti je definitivan pojam, no u ovom kontekstu nije prikladan jer ništa još nije obrisano. Primijećujem da se nekad inzistira na doslovnom prevođenju s engleskoga, sve bez ikakvog smisla.

Nije mi jasno ni zašto se mijenjalo njen u njezin, s obzirom na to da datoteka nije živo biće.

U suvremenom prevođenju dopušteni su sinonimi, a nakaniti i nakaniti se imaju slično značenje. Žalosno je da to nije općepoznato u našim krajevima. Ne vidim da je HJP označio riječ arhaizmom ni ništa slično.

Zaključno, definicije se ponekad mijenjaju i zato je potrebno uskladiti prijevode s trenutačnom definicijom poruke mediawikija. Samo tada je bez ikakve dvojbe opravdano usklađivati prijevode, a ne ako bi prijevod po mišljenju drugog prevoditelja bio navodno zbunjujuć. Hvala na razumijevanju. Lijepi pozdrav,

Dragi Bugoslave,

isto tako HJP tvrdi da je u pitanju zastarjelica. Birati zastarjelice, arhaizme, da ne kažem šulekizme, čini mi se nekako protivno suvremenoj praksi. Vjerujem da sam već negdje rekao da ovo ne bi trebala biti stranica kojom se bilo tko može koristiti kao poligonom (ili možda višekutnikom?) za izvlačenje riječi koje su trebale zamrijeti još za 19. stoljeća. Ovdje se prevode fraze s engleskoga za čitateljsku publiku Wikipedije koja, u velikom broju slučajeva, nije upućena u hrvatske jezične finese. Cilj nam je prevoditi kratko i jasno da ne bi došlo do češkanja glava i tupog zurenja u zaslon.

Njen je samo kontrahiran oblik od njezin. Ne vidim problem u tome.

Nakaniti je sinonim riječi "odlučiti". To tvrdi i HJP. Ako si mi već rekao da je "upozorba" sinonim "upozorenju", onda niti ovdje ne vidim problem.

To je istina, ali pazi – prema takvom objašnjenju nisi niti morao usklađivati moje prijevode u kojima sam, očito, zeznuo stvar, ali eto, ipak si to učinio, bez obzira na to jesu li bili zbunjujući ili ne. Ne bih baš da ovdje vlada pravilo Quod licet Iovi, non licet bovi. Nadam se da si svjestan da su moje izmjene dobronamjerne, a ne zato što sam se odlučio okomiti na tebe i samo tebe.

Vjerujem da sam rekao sve što sam trebao reći. Hvala i do slušanja.

Dragi, Neptune, the Mystic,

nikako ne odgovara činjenicama ni znanstvenoj spoznaji da bi u ovom slučaju jedan izvor bio definitivan (nije riječ o pravnoj normi u kakvom autoritativnom aktu). Hrvatski jezični portal definirao je samo neka značenja riječi povjesnica kao navodno zastarjela, a riječ se redovno pojavljuje u Hrvatskom pravopisu (Stjepan Babić, Milan Moguš, Hrvatski pravopis: usklađen sa zaključcima Vijeća za normu hrvatskoga standardnog jezika, 2. izd., Školska knjiga, Zagreb, 2011., ISBN 978-953-0-40034-4, str. 321.). Sve to uzimajući u obzir da nepojavljivanje riječi u nekom drugom pravopisu ne znači ništa više doli sklonosti autora činjenici da po njima riječ ne predstavlja pravopisni problem. Ne vidim problem u terminološkoj razdvojbi pojmova, kao što je sažeto prikazao Orijentolog.

U rječniku Gustava Šamšalovića riječ Geschichtsbuch ima značenja: povjesnica f, udžbenik m povijesti (historije). To značenje nije navedeno u HJP kao zastarjelo. Da kojim slučajem neki izvor upravo tvrdi da je isključivo riječ o arhaizmu, to uopće nužno ne mora značiti da je riječ prvi upotrijebio Šulek (što bi tehnički označavalo pojam koji si navodio). Izvor za Šamšalovića: Gustav Šamšalović, Njemačko-hrvatski rječnik, 13. izd., Zagreb, »Colorprint«, (1960.) ¹³1995., str. 457. Tako je i ovdje riječ o povijesti izmjena stranice s opisom datoteke/medija, koja ide uz sam pohranjeni medij, a ne o povijesti datoteke.

Radoslav Katičić u publikaciji: Hrvatski jezični standard / Radoslav Katičić. Izazovi globalizacije i hrvatski jezični standard / August Kovačec, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb, 2004., ISBN 953-154-622-3, na str. 19. navodi: »Od završetka hrvatske jezične standardizacije u devedesetim godinama 19. stoljeća (...)«, a još preciznije na str. 21. Navodi se u tom istom tiskom objavljenom javnom predavanju o, parafrazirano: posebnom položaju intelektualnih tuđica, t. zv. europeizama.

Meni se čini protivno suvremenoj praksi inzistiranje na jednom pravopisnom priručniku, posebno kad i taj ima nedorečene iznimke kao što je IP adresa, iako je poznato da se piše: pH-vrijednost, Rh-faktor, Wc-uređaj i sl.

Riječ povjesnica izvedena je od pridjeva povijesni, ali kao što se vidi ima različita značenja, neka od kojih su potpuno prilagođena terminološkom razlikovanju, jer nije uvijek riječ o sinonimima kad je riječ o povijesti i povjesnici. Navodi o 19. stoljeću lijepo padaju u vodu, kao i navodna činjenica o tome da se prevodi samo za wikipedije. Prevodi se za sve koji koriste programsku opremu MediaWiki, a to uključuje i projekte koji nisu pod nadzorom Zaklade Wikimedije. Nikakva wikipedocentričnost nije nužno potrebna, iako se događa u praksi.

Cilj nije navodno prevođenje »kratko i jasno« po modelu jednog pravopisa i po nahođenju doslovnog prevođenja »riječ za riječ« ― ponekad je potrebno upotrijebiti više riječi da bi se došlo do jasnoće za čitatelja. Ne vrijedi odnos 1 : 1.

Itekako se vidi problem kada se intervencije događaju bez prave potrebe, kad definicija poruke mediawikija nije promijenjena i kad se promjena vrši zbog navodnog zbunjivanja.

Posve je jasna situacija netočnog prijevoda, niti moja malenkost zagovara ikakvo načelo: tko jači ― taj kvači. Potpuno načelno, ovdje smo među prevoditeljima svi u istom položaju. Rijetko kad sam popravljao prijevode za koje sam smatrao da nisu dovoljno standardnojezično ispravni, u smislu pravopisnog dotjerivanja. Postoje i slučajevi kad se prijevodi uvezu iz neke baze, te se ni ne naznači tko je bio izvorni autor.

Ne bih ulazio u svoj doživljaj i poimanje ijednog suradnika, čak bih rekao da je u pojedinim slučajevima riječ o nesporazumima i određenim nedosljednostima. To uopće ne mijenja na stvari moje kontinuirano pretpostavljanje dobre namjere.

Hvala ti na tvom odgovoru i lijepim riječima, ipak mislim da raspravu treba nastaviti ili doći do kompromisnoga rješenja. Srdačni pozdravi,